U 13. vijeku na području današnjeg Brisela bilo je uobičajeno da se pojedini poslovi u javnoj upravi dodjeljuju putem lutrije, ali je takođe bila praksa i da se svim onima koji nisu bili uspješni u dobijanju posla dijele utješne nagrade. Prva pojava lutrijskih organizacija u savremenom obliku je zabilježena upravo u Belgiji i to 1440. godine. U godinama koje su slijedile njihov broj se povećavao tako da je 1445. godine otvorena lutrija u Gentu, a već naredne 1446. godine i u Utrecht-u.

Prvo priređivanje organizovane igre na sreću je zabilježeno 1515. godine u Briselu, a u ovoj igri su mogli učestvovati i svi oni koji nisu bili stanovici Brisela. Ova igra ima veliki značaj za kasniji razvoj lutrijskih organizacija jer tada počinje praksa da se dio profita koji je ostvaren od priređivanja igre koristi i za finansiranje društveno korisnih projekata, tako da su prihodi od priređivanja igre korišteni za izgradnju utvrda, finansiranje održavanja crkava kao i za punjenje budžeta opštine. Sa porastom popularnosti igara na sreću i povećanjem iznosa novca koji se generiše od njih tokom 1526. godine zabranjeno je priređivanje igara na sreću svim onima koji nisu imali odobrenje izdato od strane države, a već u toku 1560. godine uspostavlja se državna lutrija. Važan doprinos razvoju lutrijskih organizacija je i u činjenici da je već tada utvrđeno da se listići štampaju u serijama sa tačno određenom cijenom jednog listića, kao i sa fondom i vrstama dobitaka koje su bile unaprijed utvrđene.

Drugi važan centar razvoja lutrijskih organizacija je bila Italija u kojoj je već u 15. vijeku postojala igra bianca carta koja je bila zastupljena i popularna u cijeloj zemlji. U 16. vijeku u Đenovi bila je praksa da se 5 od ukupno 90 pozicija u Senatu popunjava putem lutrije što je ljudima dalo ideju da se klade na rezultat lutrije. Ubrzo su imena senatora zamijenjena brojevima od 1 do 90 a priređivanje igre je dodijeljeno bankarima i tako je nastao LOTO, statistički posmatrano najpopularnija igra na sreću na cijelom svijetu.