Ne postoji precizna zabilješka o trenutku kada su se igre na sreću prvi put pojavile u istoriji civilizacije. Prvi tragovi ranih oblika društenih interakcija u kojima je sreća imala presudnu ulogu se pronalaze na području Mezopotamije, Egipta, Kine i Japana gdje su pronađeni dokazi da je sreća korištena prilikom rješavanja imovinskih sporova, raspodjele nepopularnih poslova, kao i prilikom proricanja budućnosti.

Lutrijske organizacije u svom ranom obliku se prvi put pojavljuju u vrijeme Rimskog Carstva i to kao „alat“ kojim su se prvo koristili Imperatori. Rimski Imperator Avgust Oktavijan koji je vladao 41. godinu, od 27. godine prije Krista do 14. godine nakon Krista, je prvi koji je koristio koncept lutrijskih igara da bi dijelio poklone gostima na svojim zabavama. U pojedinim slučajevima gosti su bili primorani da plate određenu naknadu da bi prisustvovali zabavi i učestvovali u lutriji, ali svi su zauzvrat dobijali poklone određene vrijednosti. Poznat je i slučaj Imperatora Nerona koji vladao od 41. do 54. godine nakon Krista, i koji je zbog svoje lične zabave, ali i da bi umirio nezadovoljstvo u društvu, u masu ispred svoje vile često bacao na hiljade listića na kojima su kao narade bili robovi, imanja i brodovi. Prvi zapisani slučajevi listića na kojima nije bilo nagrada su zabilježeni u vrijeme Imperatora Heliogabalusa koji je vladao od 218. do 222. godine nakon Krista, što ujedno predstavlja i preteču lutrije u smislu u kojem je prepoznaje savremeno društvo.

Nakon pada Rimskog Carstva koncept lutrijskih igara su usvojila germanska plemena i koristila ga u svrhu rješavanja sukoba i pravnih pitanja između pripadnika plemena. Katolička Crkva je 1215. godine zabranila primjenu prakse da se sreća koristi u svrhu proricanja budućnosti ali se na pojedinim mjestima ova praksa zadržala sve do kraja 16. vijeka. Veliku ulogu u očuvanju koncepta igara na sreću su imali i srednjevjekovni putujući trgovci koji su putujući iz mjesta u mjesto sami priređivali nagradne igre.

Društveni život bez lutrije i lutrijskih igara je tekao do polovine 15. vijeka kada se u Flandriji, području današnje Belgije, pojavljuju prve organizovane lutrije.